Grafit iz Sinđelićeve: Poruka koja je pre deset godina zaustavila Nišlije

Grafit iz Sinđelićeve: Poruka koja je pre deset godina zaustavila Nišlije

Sećanje na urbano umetničko čudo koje je na trenutak promenilo ritam grada

Niš – Pre tačno desetak godina, u proleće koje se pamti po kišnim danima i sve glasnijem nezadovoljstvu u gradu, Nišlije je iznenadio i zaintrigirao jedan grafit. U Sinđelićevoj ulici, nadomak Obilićevog venca, na fasadi jedne stare stambene zgrade osvanula je crno-bela silueta devojke sa crvenim slušalicama. Ispod nje – poruka koja je tih dana obišla ceo grad:

„Ako ne možeš da pobegneš, igraj.“

Bez potpisa, bez pompe. Samo snažan vizual i rečenica koja je, kako su tada rekli mnogi, „dotakla nerve“. U roku od nekoliko sati, mural je preplavio društvene mreže – tada dominantne  Fejsbuk – uz komentare poput „Motivacija koja fali ovom gradu“ i „Kao šamar ravnodušju“.

Mnogi su nagađali ko stoji iza tog umetničkog poteza. Jedni su tvrdili da je u pitanju isti autor koji je ranije oslikao zid kod Doma zdravlja portretom starog harmonikaša. Drugi su verovali da je to delo nove generacije anonimnih umetnika koji emociju ostavljaju umesto potpisa.

Ubrzo se pojavila i saksija sa crvenim cvetom postavljena ispod grafita. Pored nje – rukom napisana poruka:
„Za one što ipak žele da pobegnu – evo vam cvet.“

Tog proleća, Niš je na kratko stao. Ljudi su se okupljali oko grafita, slikali, razmenjivali osećanja. Za mnoge, to nije bio samo umetnički čin, već mali urbani otpor svakodnevici. Mesto tuge i snage, poruka nade i podsetnik da je ponekad jedino što preostaje – da igraš.

Danas, deset godina kasnije, mural više ne postoji – prekrečen je prilikom renoviranja zgrade. Ali uspomena na njega i dalje živi. U sećanjima, u starim objavama, i među onima koji su tog dana, makar na trenutak, umesto da pobegnu – odlučili da igraju.