Reke na jugu Srbije na biološkom minimumu – Kutinska reka presušila, tropski dani tek dolaze

Reke na jugu Srbije na biološkom minimumu – Kutinska reka presušila, tropski dani tek dolaze
Foto: Ni media

Reke na jugu Srbije danima su na biološkom minimumu, a situacija postaje sve alarmantnija. Manji vodotokovi, poput Kutinske reke kod Gadžinog Hana, potpuno su presušili, dok su veće reke, poput Južne Morave i Nišave, na granici opstanka vodenih ekosistema.

– Nažalost, imamo Kutinsku reku koja je presušila, a i Kosanica je blizu istog scenarija. Održava je samo kiša koja padne jednom nedeljno, i nadamo se da ćemo uspeti da sačuvamo njen tok. Nišava i Južna Morava su, nažalost, na biološkom minimumu – kaže Nikola Kumanović, direktor DOO „Južna Morava Dva“.

S obzirom na to da smo tek na polovini leta, a tropski dani tek predstoje, postavlja se pitanje – šta nas još čeka i da li smo spremni da se nosimo sa posledicama ekstremnih vremenskih uslova?

Na mestima gde bi trebalo da protiče reka, sada je samo požutela trava. A na to se, kažu stručnjaci, nadovezuje i problem otpada i neuređenih obala.

– Osim visokih temperatura, neuređenost obala, naročito u gradovima i na njihovim periferijama, dodatno pojačava intenzitet problema. To neverovatno utiče na živi svet, jer bez tog biološkog minimuma biljke i životinje u akvatičnim zajednicama ne mogu da opstanu. To znači i da naše vode više nisu čiste, niti su ekosistemi zdravi kako bi trebalo da budu – upozorava dr Dimitrija Savić Zdravković, hidroekološkinja sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Nišu.

Posebno teška situacija je u ruralnim krajevima, gde su ljudi direktno zavisni od prirodnih izvora.

– Na Staroj planini i Suvoj planini ima mnogo izvora, ali su mnogi od njih presušili ili se nekontrolisano koriste. Ljudi na selu i stoka ozbiljno ispaštaju zbog isušivanja i neuređenog kaptažiranja izvora – dodaje dr Savić Zdravković.

Dok priroda šalje jasne signale, rešenja kao da su sve dalja – naročito što više idemo van urbanih zona.

– Imamo ozbiljan problem sa malim vodotokovima i nekontrolisanim zalivanjem. Neko mora da donese odluku i da proceni gde i kako da se voda koristi – zaključuje Kumanović.

Biološki minimum reka više nije izuzetak već pravilo, a klimatske promene i ljudski faktor zajedno guraju naše reke ka granici nestanka.