Van Dam u Nišu, glumci na drugoj strani: Kako je grad dobio dva filmska festivala

Van Dam u Nišu, glumci na drugoj strani: Kako je grad dobio dva filmska festivala

Niš će ovog avgusta imati više filma nego prethodnih godina, ali iza festivalskog obilja ostaje pitanje koje je teško zaobići: zašto grad koji je šest decenija imao jedan prepoznatljiv festival posvećen glumcima sada dobija dva filmska festivala, sa dva organizatora i dve različite priče o istoj tradiciji?

Odgovor se, čini se, ne nalazi samo u filmskom programu.

Od 25. do 30. avgusta Grad Niš i Niški kulturni centar organizuju Međunarodni filmski festival Niš, dok će od 29. avgusta do 3. septembra Udruženje filmskih glumaca Srbije organizovati svoj Niški filmski festival. Termini se, dakle, čak i preklapaju dva dana.

Grad ima Van Dama, glumci imaju – festival
Gradski festival donosi 26 filmova, 12 premijera i, kao najveću međunarodnu atrakciju, Žan-Kloda van Dama, koji će prisustvovati otvaranju na Letnjoj pozornici i regionalnoj premijeri filma „Baštovan“.

To je svakako velika stvar za Niš. Dolazak svetske filmske zvezde može da donese pažnju međunarodne javnosti i da gradu pruži atraktivan festivalski događaj.

Ali paralelno sa tom pričom odvija se druga, možda za Niš još važnija.

Glumci su odlučili da sami vrate svoj festival.

Udruženje filmskih glumaca Srbije organizovalo je Niški filmski festival nakon pauze u tradiciji Filmskih susreta. Na programu je 21 domaći film iz prethodne dve sezone, od kojih je 19 u takmičarskoj, a dva u revijalnoj selekciji. Najavljene su i domaće i svetska premijera.

Festival će biti održan na amfiteatru na Nišavskom keju i u bioskopu Cine Grand.

Još važnije, prema navodima organizatora, festival je pokrenut i realizovan bez državne finansijske pomoći. U obrazloženju njegovog nastanka glumci poručuju da nisu želeli da domaća kinematografija i publika ostanu bez festivala koji je decenijama bio deo kulturnog identiteta Niša.

Šta se zapravo dogodilo sa Filmskim susretima?
Tu priča prestaje da bude samo kulturna.

Filmski susreti nisu bili običan festival koji se može jednostavno zameniti drugim programom. Bili su događaj koji je Niš decenijama povezivao sa domaćim glumcima, filmom i publikom.

Posle prekida festivala 2024. godine i jednogodišnje pauze, upravo su glumci odlučili da ne čekaju da neko drugi reši problem. Umesto toga, napravili su svoj festival i okupili autore, producente i kolege oko ideje da se tradicija nastavi.

A onda, nakon što su glumci najavili svoj festival, Grad Niš najavljuje sopstveni Međunarodni filmski festival.

I tu nastaje pomalo paradoksalna situacija: glumci vraćaju festival koji je vezan za njihovu profesiju i višedecenijsku tradiciju, dok grad pravi novu festivalsku konstrukciju i u prvi plan stavlja međunarodni program i svetsku zvezdu.

Naravno, Niš može da ima dva festivala. Možda čak i treba da ih ima.

Ali pitanje ostaje: da li je bilo potrebno da se ono što je decenijama bilo zajedničko razdvoji na dva festivala?

Van Dam je atrakcija, ali tradicija nije Holivud
Žan-Klod van Dam je nesumnjivo veliko ime. Njegov dolazak će privući publiku i medije, a crveni tepih na Tvrđavi sigurno će izgledati spektakularno.

Ali festival glumaca nije nastao zbog holivudskih zvezda.

Nastao je zbog domaćih glumaca i domaćeg filma.

Zato je možda upravo festival koji su pokrenuli glumci bliži onome zbog čega je Niš decenijama bio prepoznat na kulturnoj mapi Srbije. Njegov program nije građen oko jednog velikog imena, već oko domaće kinematografije, glumačkih ostvarenja i filmova koji su nastajali tokom dve godine u kojima je festivalska tradicija bila prekinuta.

I tu se vidi šira slika.

U trenutku kada je mnogo toga u Srbiji podeljeno na „naše“ i „njihove“, čak se i jedna kulturna manifestacija našla između dve strane. Umesto da film bude prostor susreta, dobili smo situaciju u kojoj se i oko festivala može povući politička i društvena linija podele.

Glumci tvrde da njihov festival nije stranački projekat i da su selektovani filmovi oni koji reprezentuju prethodne dve godine domaće kinematografije.

Možda je upravo to i najvažnije.

Jer ako je jednom gradu potreban festival koji okuplja ljude, onda bi bilo dobro da se ne postavlja pitanje ko je čiji festival, već da se svi pitaju kako da Niš ponovo dobije događaj koji pripada – publici.

Na kraju će odlučiti publika
Ipak, jedna stvar je nesporna: publika će ove godine imati izbor.

Od 25. avgusta do 3. septembra Niš će živeti sa filmom, a programi dva festivala doneće veliki broj projekcija, premijera, glumaca i filmskih autora.

Možda je zato najveći paradoks ovogodišnje festivalske priče upravo u tome što su se podelili organizatori, ali ne i publika.

Festival može da promeni ime, adresu i organizatora. Ali ako ga publika i glumci i dalje smatraju svojim – tradicija nije ugašena.